Proizvodi za zadržavanje:

Zbog povećanja ograničenja za ispuštanje u osnovni odvod, zadržavanje kišnice dobiva sve veću važnost. Kad nedostaje prostora za retencijski bazen ili za upijanje u prirodno tlo, protok u osnovni odvod kroz retencijsku cijev s objektno specifično izračunatim retencijskim otvorima se jako smanjuje, tako da samo mali dio kišnice koja dolazi na krov otječe u osnovni odvod, dok se ostatak kontrolirano zadržava na krovu.

Ovaj niski retencijski protok (naziva se i prigušeni protok) uzrokuje da se voda zadržana na krovu odvodi u osnovni odvod još dugo nakon kišnog događaja. Tako se otjecanje s krova raspoređuje na duže vremensko razdoblje, a osnovni odvod se rasterećuje u vršnim razdobljima.

U gradskom stambenom kompleksu s nekoliko djelomičnih krovnih površina već su bili instalirani različiti sustavi za odvodnju atika i ravnih krovova LORO-X.

Pola godine nakon završetka saznalo se da grad za ovo stambeno područje zahtijeva ograničenje ispuštanja.

Postojeći koncept odvodnje bio je stoga „prejak", pa je protok u osnovni odvod trebalo naknadno smanjiti.

Tijekom normalnog kišnog događaja, protok iz glavne odvodnje u osnovni odvod se jako smanjuje retencijskom cijevi, tako da samo mali dio vode koja dolazi na krov otječe u osnovni odvod.

Ovaj smanjeni protok uzrokuje da se zadržana voda odvodi u osnovni odvod još dugo nakon kišnog događaja. Tako se otjecanje s krova raspoređuje na duže vremensko razdoblje, a osnovni odvod se rasterećuje u vršnim razdobljima.

Osnova izračuna određena je od strane grada u obliku ograničenja ispuštanja. Maksimalni protok u osnovni odvod od 0,7 l/s po odvodu (retencijski protok) ne smije se prekoračiti.

Na temelju lokalnog intenziteta kiše, veličine krovnih površina i pretpostavljenog trajanja oborina izračunava se koji volumen vode pada kao dotok na krovne površine. Od toga se oduzima volumen koji se odvodi kao retencijski protok u istom trajanju oborina, tako da se dobije diferencijalni volumen za zadržavanje.

Diferencijalni volumen u m3 sada se dijeli s krovnom površinom u m2 kako bi se dobila visina retencijske vode. U ovom slučaju 60 mm.

Na temelju očekivane visine retencijske vode i danog retencijskog protoka izračunava se veličina bočnih retencijskih odvodnih otvora u retencijskoj cijevi. (zelena strelica)

Izračun se provodi s formulom potvrđenom mjerenjem u programu za izračun LORO-X za retenciju, tako da pri visini retencijske vode otječe točno toliko koliko zahtijeva ograničenje ispuštanja. Ako je željeno trajno zadržavanje vodenog sloja na krovu, retencijski odvodni otvori mogu se prilagoditi u visini, tako da donji rub retencijskih odvodnih otvora odgovara visini trajnog zadržavanja.

Retencijska jedinica LORO-X VARIOFIT proizvodi se specifično za objekt i isporučuje spremna za ugradnju. Može se jednostavno postaviti na postojeće odvode za atike i ravne krovove iz serija LORO-X RAINSTAR, DRAINLET i DRAINJET te je stoga prikladna kako za novogradnju, tako i za obnovu.

Kada (a) kiši duže od planiranih minuta ili (b) kiši jače nego što norma propisuje, stvarni volumen vode premašuje izračunati volumen vode na krovu, tako da se visina retencijske vode premašuje i nužna odvodnja van mora uslijediti.

Budući da je glavna odvodnja prigušena na niski protok, nužna odvodnja mora biti dimenzionirana tako snažno da može odvesti barem razliku između stoljetne kiše i retencijskog protoka. Obično se čak pretpostavlja kao sigurnosna mjera da nužna odvodnja mora moći sama odvesti cijelu stoljetnu kišu.

Visina akumulacijskog elementa nužne odvodnje mora biti prilagođena specifično za objekt visini retencijske vode glavne odvodnje s retencijom.

Maksimalno dopuštena visina vode označava koliko se voda smije maksimalno akumulirati tijekom rada nužne odvodnje. U ovom slučaju 80 mm.

Za rad nužne odvodnje stoga je dostupna samo akumulacija razlike između maksimalne visine vode i visine akumulacijskog elementa. U ovom slučaju moguća je samo mala akumulacija od 20 mm, iako se za nužnu odvodnju zahtijeva visoki protok od 8 l/s.

Odabir nužne odvodnje vrši se usporedbom krivulja protoka različitih nužnih odvodnji koje postižu traženi protok pri mogućoj akumulaciji. U ovom slučaju dakle pri 20 mm akumulacije.

Kod retencijske krovne odvodnje, interakcija između glavne odvodnje s retencijom i nužne odvodnje s prelivom promjenjive visine posebno je važna, budući da se visina preliva nužne odvodnje mijenja s visinom retencijske vode glavne odvodnje.

Pomagala za protok LORO-X VARIOFIT mogu se jednostavno postaviti na postojeće odvode za atike i ravne krovove iz serija LORO-X RAINSTAR, DRAINLET i DRAINJET.

Stoga su prikladni kako za novogradnju, tako i za obnovu.